Terapija senzorne integracije namijenjena je prvenstveno djeci s problemima senzorne obrade. To može uključivati djecu koja imaju ADHD, poremećaj autističnog spektra i dispraksiju. Može se koristiti i kod male djece koja pokazuju znakove zaostajanja u razvoju.
Neproporcionalne reakcije na dodir, zvukove, prizore, pokrete, okuse ili mirise, uključuju:
- Smeta im odjeća, etikete, oznake itd.
- Uznemirenost laganim dodirom ili neočekivanim dodirom
- Ne voli da se prljaju ili da su neuredni
- Izražena osjetljivost na zvukove (glasnoća ili frekvencija)
- Često žmire, trepću ili trljaju oči
- Smeta im svjetlo ili šare
- Visok nivo aktivnosti ili veoma nizak
- Neuobičajeno visok ili nizak prag boli
Poteškoće s motoričkim vještinama i svjesnošću tijela, uključuje:
- Motorčko kašnjenje (npr. bojenje, zakopćavanje dugmad/kopče, nizanje perli, makaze)
- Značajno motoričko kašnjenje (npr. hodanje, trčanje, penjanje uz stepenice, hvatanje lopte)
- Nečitak rukopis
- Kreće se nespretno ili izgleda nespretno
- Nizak ili visok mišićni tonus
Problemi s oralnim motorikom i hranjenjem, uključujući:
- Oralna preosjetljivost
- “Izbirljiva jela”
- Kašnjenja u govoru i jeziku
- Slaba pažnja i fokus: često se “isključuje” ili “glumi”
Program orofacijalne stimulacije
Mnoga prerano rodjena djeca često tokom prve godine života razviju preveliku osjetljivost / hipersenzibilnost u području lica i usana. Takvi problemi nastaju uslijed čestih pregleda usne supljine, operacija u području usana i lica, uvodjenja sonde u najranijim danima života ili jednostavno zbog senzorne defanzivnosti / obrambenosti (Mardesici sur., 2000.). Strah ili neugoda koja se javlja na ovom dijelu djetetovog tijela ima za posijedicu neugodno iskustvo hranjenja i pijenja tekućine.
Takodjer se često javljaju problemi pri koordinaciji funkcija disanja, sisanja i gutanja.
Oralno motorički programi pomažu djeci u razvijanju normalne osjetljivosti / senzibilnosti usana i osiguravaju sigurnu okolinu za razvoj oralnih veština koje su temelj daljnjem razvoju govora (Doman, 1994.). Upravo zato jer stimuliraju rane preverbalne vještine, koje su preduvjet razvijanju vještine hranjenja i pijenja, kao i kasnijem razvoju artikulacije svrstane su u komponente programa ranih intervencija (Coling Cain, 1991.; Thommessen, Heiberg, Kan, 1991.; Imms, 2000.).
U idealnom slučaju, terapija je usmjerena na porodicu. Roditelji su uključeni i rade s terapeutom kako bi saznali više o senzornim izazovima svog djeteta i metodama terapijskih aktivnosti (“senzorna dijeta)” kod kuće i drugdje. Dječiji terapeut može dati ideje nastavnicima i drugima izvan porodice koji redovno komuniciraju s djetetom.
